www.mulj.net

Priče iz moguće budućnosti su najčešće prijemčivije čitaocu nego potpuna fikcija. Svijet u kojem je on sam mogao živjeti da su se stvari drugačije odvijale sobom nose vizionarsku, često apokaliptičnu notu, koju čitalac htio ili ne prihvata kao svoju dimenziju ili neko buduće ishodište svojih trenutnih strahova, želja...

Ponosni sam vlasnik serijala Helboj (kako originalnog tako i onog do sada objavljenog kod nas), istoimenih igranih i animiranih filmova. Ponovno ispijajući kratke gutljaje šardonea stripa ponovnim vraćanjem ovom junaku, bilo je nemoguće još jednom ne obratiti pažnju na prigodne uvodnike kojima su serijali obogaćeni, a koje su skoro u fanovskom maniru pisala najveća imena stripa i književnosti. Ovaj uvodnik je inspirisan jednim od njih.

Bernard Hislaire je rođen u 1957. u Briselu. Svoj prvi crtež je objavio kao veoma mlad u fanzinu Robidule. Na svom stilu je radio kroz školovanje na institutu Saint-Luc u Bruxellesu, ali i u crtačkom timu Spirou magazina (postao njegov član sa 18 godina). Ubrzo nakon objavljivanja svoje prve priče u ovom magazinu, uslijedila je "Le Troisième Laron".

Kada su 2007. godine zauvijek otišli velikani svjetske kulture poput Ingmara Bergmana, Bertolučija, Sida Bareta... , jedva primjetno su prošle smrti Brent Parkera i Džoni Harta, očeva jednog od najprevođenijih novinskih stripova - „Wizard of Id". Oba su otišla sa ovog svijeta sredinom aprila te godine, Parker sedam dana ranije od svoga kolege. Zemlja (Id) čijim su panteonom neprikosnoveno gospodarili od 1964. nastavila je da živi kroz pero i kičicu Parkerovog sina, koji je od 1997. u serijalu zamijenio svog oca.

Mit o superherojima nije nešto što je izmislila moderna američka strip scena. Ono što je ona uradila je pomno prelistavanje stranica istorije, mitova i pisane riječi, te pakovanje izdvojenih redaka toga u obliku maskiranih osvetnika i čuvara reda, ali i onih drugih, jer da bi opravdao svoje postojanje superheroj treba superzločinca kako je to u posljednjem Betmenu slikovito pokazao Nolan. Jedna polazišna tačka bi se mogla naći u grčkom, ali i drugim panteonima, gdje Zevs i družina izgledaju kao X - men ili Justice League - skupina nadljudskih likova sa specijalnim moćima stranim običnom smrtniku.

Poslije 3160 "epizoda" i 10 godina kontinuiteta, mali maštoviti dječak i njegov najbolji drug - plišani tigar odjurili su sankama uz riječi: „Magičan je ovo svijet, Hobse, druže moj, ajmo ga istraživati!". Avanture Kelvina i Hobsa su se završile 31. decembra 1995. godine uz prigodne oproštajne riječi njihovog oca Bill Wattersona.

Kratka istorija modernog Irana sažeta u nekoliko stotina strip tabli a kroz vizuru nevinog i izgubljenog djeteta i tinejdžera. Marjane Satrapi je dočekala da samo poslije par godina od izlaska njene grafičke novele, vidi i istoimeni dugometražni animirani film. Na žalost sat i po nije dovoljno da se u njih sažme bilo koji period njenog burnog života, pa ko je u mogućnosti neka se filmom posluži kao malo dužim trejlerom i pripremom za strip, koji zasigurno nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Dok se sa jedne strane čuju hvalospjevi na račun ove odvažne Iranke i njene biografije pretočene u strip kadrove, koji govoreći o njoj pričaju o pank Šeherezadi, novom Art Spigelmanu, Orhan Pamuku stripa, sa druge strane dolaze već prilično izlizani klišei o stripu dirigovanom zapadnim lobijima, a sve u svrhu ocrnjivanja Irana.

Istorija Spigelmanovog Mausa počinje 1971. kada objavljuje nekoliko tabli ovog stripa, koji će mu nešto kasnije donijeti svjetsku slavu. Krajem sedamdesetih, Spigelman će se odvažiti na izuzetno težak poduhvat - temu holokausta obradiće u formi grafičke novele. Zbog „neozbiljnog" pristupa jednoj od najkompleksnijih tema, koja se u to vrijeme još uvijek nije davila u književnoj i filmskoj hiperprodukciji, Spigelmanu se dosta prigovaralo. Iako je „Maus" danas 30 godina stariji; za Ajznerovu, Pulicerovu, Harvijevu i mnoge druge nagrade bogatiji, strip će vjerovatno ući u istoriju i kao jedan od najosporavanijih, ako već nije na samom čelu te liste.