Opet smo tu. Poslije nekih 15 dana odsustva, MULJ se vratio. Poboljšan (nadamo se), dopunjen, osvježen i što je najvažnije brojčano znatno jači. Da se ne lažemo već na početku ovog novog poglavlja, niko nije mislio da će projekat ni ovoliko potrajati, ali... Tokom proteklih šest mjeseci iz svakog internet kutka, sa svakog bloga, na mejl ili na starinski načini – licem u lice, javio se ogroman broj ljudi spremnih da se uključe, podrže, predlože ili iskritikuju, što je i dovelo do ove nove faze koja je pred vama. Izgleda da se staro pravilo „kad se najmanje nadaš“ još jednom ispostavilo tačnim. Zatečeni smo bili kakvih sve „ludaka“ živi po ovim našim gudurama. Ne bi nam vjerovali, pa vam nećemo ni pričati. Vrijeme će pokazati da smo bili u pravu, a pošto vam ništa nijesmo ni rekli, šta god da se desi bićemo vizionari. Da li su se stvari konačno pokrenule ili su puka slučajnost mnogobrojna gostovanja


Kada je Antonije Pušic (alias Rambo Amadeus) poput zubatog zimskog sunca jednog obicnog decembarskog jutra, 'osvanuo' na estradi bivše nam domovine, autor ovih redova je polako, ali sa sve vecim uspjehom napredovao u hijerarhiji lokalnog vrtica i krupnim koracima grabio kroz sve faze indoktrinacije ka idealu 'cestitog i primjernog gradanina'. O posljedicama takvih i slicnih deformisanih uticaja okoline na jedinku, nekom drugom prilikom.
Kada je 2011. domaća alternativna muzička produkcija uspjela iscijediti šest albuma, mnogi su se nadali da je to nagovještaj nečega. Za upućene ovo je bilo i pravo malo čudo. Ova godina bi zbog svojih specifičnosti na polju muzičkog izdavaštva, vrlo lako mogla upisati sebe u crnogorske kulturne knjige.

"Teško da ima novca u pravoj umjetnosti. Muzika će postati umjetnost kada nestane novca."
