Iz vedra neba pa pravo u rebra. Prvi taktovi albuma su me direktno prebacili u osamdesete i dječaštvo kada sam otkrio Sodom i Kreator. „Rise, Vulcan Spectre" u potpunosti odiše tom atmosferom i zvukom njemačkih speed metal bendova osamdesetih godina.
Udri, drž ne daj i bez milosti. Onako kako samo mladost može da bude žustra i energična. Svaka čast svim velikanima thrash scene, ali kada godine dođu po svoje, kada priroda počne da zatvara špinu adrenalina, ovakvi albumi se više ne rade, i moraju se tražiti nove, mlade snage. Necromantheon su jedan od takvih bendova. Više muda no pameti, ali to ovdje itekako dobro zvuči. Mogu ja još par kilometara da laprdam kako ovako, kako onako, kako su jaki, kako su grrrr, i kako su jeeee, ali čemu poenta. Ovo trebate čuti, i ako bude malo sreće, možda baš ovaj album bude razlog da i vi zasvirate.
Nikola Franquelli
„Svi mi koji smo za turbo folk i koji hoćemo da istrebimo metaliku" je pravo osvježenje na fejsbuk nebu, iako ne baš naročito novo. Gotovo 12.000 (i slovima dvanaest hiljada) članova posjećuje ovo mjestašce. A tamo... sve o drogerizmu, metalik glibu ili kako su prave vrijednosti daleko od kontejnera u kojima metalike siluju mačke. I jazavce, podrazumijeva se.
"Teško da ima novca u pravoj umjetnosti. Muzika će postati umjetnost kada nestane novca."
